Koga go jadam jabolkoto go grizam da sokovite mi gi navlaznat usnite, da go pocuvstvuvam vkusot vo silata na zagrizot i poprskanite kapki na ocilata.
Koga ljubam , ljubam do daska, so celo srce, pa makar i da znam deka utre ke bide smackano na iljada parcinja so oci poteceni od placenje.Ljubam so celata dusha, so siot um ostaven na stend by, kako robinka se navednuvam na gospodarot narecwn ljubov. Nikogash polovicno, nikogash na kapki kako vo infuzija,nikogas so zadni nameri zasto toa e ljubov ili ljubis ili ne ljubis.Treto ne postoi.
Koga zboruvam zboruvam glasno kako da sum na vrvot na planinata so pogled direkten vo ochi, zahto ocite i zborovite nemaat granici .
Koga ziveam, ziveam bez strav i bez tugji mislenja , na svoj nacin, zasto stravot samo granici postavuva i ti ja zema silata.I ne se plasham od nisto, ni od pravdata nitu od nepravednosta.
Ne se plasam od covekot , ne se plasam od tugjite predrasudi, i nekam da me jadat tugji grevovi. A grev e toj shto misli deka covek na coveka mu e gospodar, deka e posladok tugiot leb, deka moze drugite zivoti da gi stavi vo dgep i mirno da spie. E nema.