Моментално слушам...
- Автор на темата Baronessa
- Време на започнување
Oglasiše se u proleću neizvesnom, vesnici Predodređenog.
Neka se zna do Nepovrata, neka se vidi do Dedogleda i dalje, mnogo dalje, neka se nikada ne zaboravi.
Dok je Živog na Zemlji. Dok je Dobra i Zla u nama. Dok je Boje i Zvuka.
Na Jugoistoku Plamti! Iz Prokletstva, Iz Šljivika, iz Ruku žilavih, iz Praha Nerasutog - Vatra Nebu u pohode.
Slična detinjim snovima, što se godinama sanjaju ali nikada i ne odsanjaju, ogromna i čudesne snage. Od nje Zvezde sijaju. Osvetliše se staze Srca. Bljesnu.
Taj dosuđeni život ljudi odžive daleko jedan od drugog: često poput zvezda što putuju bez susreta. Zašto su bezmilosna Raskršća životna?
Od ishodišta do kraja, od želje do nemoći, od Prekkazanija do Jude: razgrađivati, ostavljati, prepuštati.
Silom Greha od postanka Zemlje i Neba do poslednjih Konjanika Apokalipse u ribnjaku Gavranova.
Neka Gori.
Neka Bukti.
To je tren, među svim najkrasniji, kad je sve tako nestvarno. Sve Prozračno, sve Nečujno, sve Bestelesno. Uzvišeno, a Neponovljivo.
Sve zamršeno u poroku Stvaranja.
Star? Mlad. Večan?
Tada je Zemlja nepomična. Neizmerne su kosmičke daljine. Što se nikada ne odmara - to su Sunce i Mesec.
Uvek su postojala Bespuća koja su tražila nove Prometeje, vatre što su trebale goreti, vode što su morale imati brzake, vazduh što zauvek odeli Nebo od Grude. Njihovi su vekovi a samo su beli oblaci večni.
Vreme prolazi a ipak je jedino što uvek ostaje.
Kad se zvezde rađaju Nebesko je veselje beskrajno. Mesec je svedok nemi.
Bezrečni tajne čuvaju. Skriveno je toliko neobjašnjenog.
Odgonetnuti Piramide, saznati šta su Kefren, Keops i Mikeron želeli da zauvek skriju.
Otkriti Spartakove moći: kako se iz Pakla kreće.
Spustiti se do plavetnila Atlantide i na trpezi Prastaroj nazdraviti izgnanicima sreće. Oglasite se Oci i Vi, premudru Maji.
Ići dalje. Dalje od Određenog.
Preko Granica što međaju.
Preko nepremostivih reka, pesputnih planina, prokletih daljina. Do samog Smisla i dalje. Za dug let potrebna su velika krila.
Na Svetoj gori sedam poslednjih Isposnika naš dug otplaćuju.
Odisejevi potomci nestaju brodeći preko misterija karipskih talasa.
17. maja 1977. godine u susret Beskonačnosti uzletela je desetohiljadita veštačka letelica.
Sve je manje zvezda.
Sudbinu progoniti, vraćati se poreklu. Svoj Udes ispuniti - znači biti na putu Večnome. Nestati a prolaznost izbeći.
Otvoriše se Prostranstva.
Ohrabren pođoh da berem Zvezde.
Smisao se javlja u znaku Začetnika
Nije dobro biti nesrećan ali je dobro ako ste nekada bili nesrećni. Znam da pravi saveti dođu uvek prekasno, no, ipak: muzika je slika duše.
To valja znati i na početku i na samome kraju.
Teško je sve terete na cilj izneti.
Ali, ako se veruje u skrivenu snagu, ako je iskrenost iza svega - valja se boriti, istrajati. To je sveta dužnost. Planinu će pomeriti samo onaj koji je na početku kamenje pomerao.
Samo onaj koji je naučio da gubi i da se odriče znaće da pobedi a ne izgubi dostojanstvo iskonsko.
Neka se zna do Nepovrata, neka se vidi do Dedogleda i dalje, mnogo dalje, neka se nikada ne zaboravi.
Dok je Živog na Zemlji. Dok je Dobra i Zla u nama. Dok je Boje i Zvuka.
Na Jugoistoku Plamti! Iz Prokletstva, Iz Šljivika, iz Ruku žilavih, iz Praha Nerasutog - Vatra Nebu u pohode.
Slična detinjim snovima, što se godinama sanjaju ali nikada i ne odsanjaju, ogromna i čudesne snage. Od nje Zvezde sijaju. Osvetliše se staze Srca. Bljesnu.
Taj dosuđeni život ljudi odžive daleko jedan od drugog: često poput zvezda što putuju bez susreta. Zašto su bezmilosna Raskršća životna?
Od ishodišta do kraja, od želje do nemoći, od Prekkazanija do Jude: razgrađivati, ostavljati, prepuštati.
Silom Greha od postanka Zemlje i Neba do poslednjih Konjanika Apokalipse u ribnjaku Gavranova.
Neka Gori.
Neka Bukti.
To je tren, među svim najkrasniji, kad je sve tako nestvarno. Sve Prozračno, sve Nečujno, sve Bestelesno. Uzvišeno, a Neponovljivo.
Sve zamršeno u poroku Stvaranja.
Star? Mlad. Večan?
Tada je Zemlja nepomična. Neizmerne su kosmičke daljine. Što se nikada ne odmara - to su Sunce i Mesec.
Uvek su postojala Bespuća koja su tražila nove Prometeje, vatre što su trebale goreti, vode što su morale imati brzake, vazduh što zauvek odeli Nebo od Grude. Njihovi su vekovi a samo su beli oblaci večni.
Vreme prolazi a ipak je jedino što uvek ostaje.
Kad se zvezde rađaju Nebesko je veselje beskrajno. Mesec je svedok nemi.
Bezrečni tajne čuvaju. Skriveno je toliko neobjašnjenog.
Odgonetnuti Piramide, saznati šta su Kefren, Keops i Mikeron želeli da zauvek skriju.
Otkriti Spartakove moći: kako se iz Pakla kreće.
Spustiti se do plavetnila Atlantide i na trpezi Prastaroj nazdraviti izgnanicima sreće. Oglasite se Oci i Vi, premudru Maji.
Ići dalje. Dalje od Određenog.
Preko Granica što međaju.
Preko nepremostivih reka, pesputnih planina, prokletih daljina. Do samog Smisla i dalje. Za dug let potrebna su velika krila.
Na Svetoj gori sedam poslednjih Isposnika naš dug otplaćuju.
Odisejevi potomci nestaju brodeći preko misterija karipskih talasa.
17. maja 1977. godine u susret Beskonačnosti uzletela je desetohiljadita veštačka letelica.
Sve je manje zvezda.
Sudbinu progoniti, vraćati se poreklu. Svoj Udes ispuniti - znači biti na putu Večnome. Nestati a prolaznost izbeći.
Otvoriše se Prostranstva.
Ohrabren pođoh da berem Zvezde.
Smisao se javlja u znaku Začetnika
Nije dobro biti nesrećan ali je dobro ako ste nekada bili nesrećni. Znam da pravi saveti dođu uvek prekasno, no, ipak: muzika je slika duše.
To valja znati i na početku i na samome kraju.
Teško je sve terete na cilj izneti.
Ali, ako se veruje u skrivenu snagu, ako je iskrenost iza svega - valja se boriti, istrajati. To je sveta dužnost. Planinu će pomeriti samo onaj koji je na početku kamenje pomerao.
Samo onaj koji je naučio da gubi i da se odriče znaće da pobedi a ne izgubi dostojanstvo iskonsko.
Lost in the sky
Clouds roll by and I roll with them
Arrows fly
Seas increase and then fall again
This world is spinning around me
This world is spinning without me and
Every day sends future to past
Every breath leaves me one less to my last
Watch the sparrow falling
Gives new meaning to it all
If not today nor yet tomorrow then some other day
I'll take seven lives for one
And then my only father's son
As sure as I did ever love him I am not afraid
This world is spinning around me
The whole world keeps spinning around me and
All life is future to past
Every breath leaves me one less to my last
Pull me under
Pull me under
Pull me under, I'm not afraid
All that I feel is honor and spite
All I can do is to set it right
Dust fills my eyes
Clouds roll by and I roll with them
Centuries cry
Orders fly and I fall again
This world is spinning inside me
The whole world is spinning inside me
Every day sends future to past
Every step brings me closer to my last
Pull me under
Pull me under
Pull me under, I'm not afraid
Living my life too much in the sun
Only until your will is done
Pull me under
Pull me under
Pull me under, I'm not afraid
All that I feel is honor and spite
All I can do is to set it right
Pull me under
Pull me under
Pull me under, I'm not afraid
Living my life too much in the sun
Only until your will is done
Oh that this too
Too solid flesh
Would melt
Clouds roll by and I roll with them
Arrows fly
Seas increase and then fall again
This world is spinning around me
This world is spinning without me and
Every day sends future to past
Every breath leaves me one less to my last
Watch the sparrow falling
Gives new meaning to it all
If not today nor yet tomorrow then some other day
I'll take seven lives for one
And then my only father's son
As sure as I did ever love him I am not afraid
This world is spinning around me
The whole world keeps spinning around me and
All life is future to past
Every breath leaves me one less to my last
Pull me under
Pull me under
Pull me under, I'm not afraid
All that I feel is honor and spite
All I can do is to set it right
Dust fills my eyes
Clouds roll by and I roll with them
Centuries cry
Orders fly and I fall again
This world is spinning inside me
The whole world is spinning inside me
Every day sends future to past
Every step brings me closer to my last
Pull me under
Pull me under
Pull me under, I'm not afraid
Living my life too much in the sun
Only until your will is done
Pull me under
Pull me under
Pull me under, I'm not afraid
All that I feel is honor and spite
All I can do is to set it right
Pull me under
Pull me under
Pull me under, I'm not afraid
Living my life too much in the sun
Only until your will is done
Oh that this too
Too solid flesh
Would melt
