Ваши омилени поеми

violetmoon

Модератор
Член на администрација
11 декември 2012
2,662
5,747
1,153
Slovo o ljubavi - Desanka Maksimovic

Ako se volite ljubavlju
koja buja u samći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svesti,
i po rastanku drhtćete od miline,
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrešenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sećaćete se uvek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamreti vam neće gušena htenja.
Ako zbog nje patiš od nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sćanja na nju nikad se nećes spasti.
Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nemi,
sećaćemo se dugo
ma i zavoleli zatim druge.
Ako je želis bezgranično,
a sediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama rađa,
svanuću slično,
pamtićeš je i kad se zima
pred tobom zabelasa.
Ako veruješ sedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiće te
i kad se rastanete.
Zauvek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleća, u snu,
pisali pismo.
Oni koji se kao reke ne mogu sliti,
među kojima nema spojnog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neće
ni kad im duše budu posedele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući,
kao da ćete tog časa umreti,
pamtiće te on, setiće te se
i umirući.
Oni zbog kojih srca
osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sećanje nam banu
i kad zavolimo druge -
i osetimo se nesrećni i krivi.
 

Lena

Poétesse
12 октомври 2012
4,155
7,687
1,183
земјата на чудата
Ме соборе

Ме соборе.
Таа силна неодложност,
неопходност,
основна потреба да го помирисам твоето присуство.
Да ти го слушнам дишењето
да знам дека сум таму иако не си тука.
А, должината на мигот
е само, должината на мојата мисла.
До тебе.
До потоа
за да ги снема сите мерни одредници
и да останеш само ти
Време
Минути
Години
Остануваш како единствена единица на постоењето,
Единствена мерка за бескрајот
За суштината
За смислата.
Како се задржав толку долго кај тебе
Ти како во мене
Толку длабоко?
Како – стана вистина?


С.Г.
 

Lady*

Староседелец
1 април 2012
1,965
6,158
1,133
Дениција - Петре М. Андреевски
lg.php


Кога ја љубев Дениција,
како да калемев светлина на мракот,
како да топев снегови фатени во движење,
како да станував единствен сведок
за бакнежот меѓу металот и громот.

Кога ја љубев Дениција,
како да му пронајдував брзина и на каменот,
како да ја одделував душата од телото,
како да го палев барутот,
на тилот од смилот и трендафилот.

Кога ја љубев Дениција,
како да внесував летен воздух во воздухот зимен,
како да ги откривав сите рудници на злато,
како да добивав телефонска врска со сонот
од сите успани работници.

Оти ја љубев Дениција,
како што ги отворав пролетните аптеки,
сместени во гласот од славејот,
како што славејот ги спријателуваше
небото и земјата,
како што таа ми ја одземаше тежината,
додека трчав кон неа,
како што не можев да видам ништо освен неа..
 

violetmoon

Модератор
Член на администрација
11 декември 2012
2,662
5,747
1,153
Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim na teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bio na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih

Enes Kišević
 
  • Ми се допаѓа
Реакции: Lena and Achernar

diva orhideja

Член со 30 казнени поени
26 февруари 2014
2,224
1,747
253
Шетајки низ лавиринтот на самотија,собирајки остатоци од понос,инат,љубов,неуспешно се обидувам да ги спојам деловите од себе но каде и да се завртам повторно удирам во тебе.....Повторно се кршам
 
  • Ми се допаѓа
Реакции: Achernar

Lena

Poétesse
12 октомври 2012
4,155
7,687
1,183
земјата на чудата
Погледнавме во ист правец.
И се распрсна небото.
И паднаа ѕвездите.
И сонцето се растопи во нас.
Станавме еден сон.
Едно постоење.
А сега
Само секоја секунда ја одложувам
Потребата за одмор
За финалната претстава
И свеченото затворање на завесата.
Како што твоето постоење го донесе моето.
Така и твојот крај го донесе мојот.

С.Г.
 
  • Ми се допаѓа
Реакции: Achernar

Lena

Poétesse
12 октомври 2012
4,155
7,687
1,183
земјата на чудата
Стареам во младоста на моите денови
Се сеќавам на судбината на моите почетоци
Ти гласнику!
Ти привиде!
Ми го покажа изворот на сонцето и се откажа...
Го видов животот на смртта и таму живеев
Впрочем таму се будам секое утро
Секое проклето!
Го видов и животот во животот
Тоа тебе те видов.
Тебе.
Во бескрајниот тон на моите денови.
Тебе во пулсирањата.
Во тишината на меѓумислите.
Во меѓумиговите.
Во изворот на здивовите.
Ех, камо да се одмореа твоите очи на моите погледи,
Камо да се одмореше твојата дланка на мојата,
И твојот живот
Да го најдеше спокојот во мојот
А јас среќата
Во твојот.

С.Г.
 

Achernar

Староседелец
31 август 2013
2,564
3,840
1,153
SAMO JE SAN STVARNOST

Samo je san stvarnost
Tu nema ni jucer,ni danas,ni sutra...
Preostaje samo nada i ocekivanje.

Zbivanja su u masti,a misli su snovi o snovima.
Povjest je niz halucinacija,covjecanstvo zivi u
opsjenama,
a pogiba sa lazi na usnama.

Kada umrem,htio bih da moje ime pripadne ne jednoj ulici
ni nekoj zvijezdi,no radije jednoj lijepoj,velikoj,mirisljavoj
ruzi.
Za mnom da zaplacu Marije,ali samo lijepe...
I da se skupe esencije proliju u ljubavno izgaranje nad
lomacom tijela.
Da smrt moja ne dosavsi prerano ni prekasno bude motiv
za dublju,svecanu muziku energije
koja prociscuje.Jer patnja mora da je zasluzila jednu
vjecitu ljepotu.
I sve ove rijeci jednom nasumce bacene u vjetar,da se
vrate drugi put,s dubljim i stalnijim zvukom i ciscim
znacenjem,
da se dogodi saznanje proljeca.

Tin Uljevic
 

Lena

Poétesse
12 октомври 2012
4,155
7,687
1,183
земјата на чудата
Nepovratna pesma


Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bezim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Sta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možes srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i ćarlija tvoj početak.

Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.

Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.


Mika Antic
 

violetmoon

Модератор
Член на администрација
11 декември 2012
2,662
5,747
1,153
Sada, kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti..
zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svadali i
da smo bili krivi..


..požurimo, s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me odvaja od tebe..


jednom, ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge premorene da se vratiš..bit će kasno


..možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života i neizrečene tajne
htjeti jedno drugome da kažemo, al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci
jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo jedno drugome moći dati...


.zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na tebe neobično podsjećaju..


..ne boj se, jednom ćes se zaljubiti
al' ljubit ćes zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene..


..ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam
život je borba - nastoj pobijediti
ali ako izgubiš-ne smiješ tugovati
cilj života je ljubav-a ona traži žrtve


..bio si moje veliko proljeće
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti
koje ću se sjećati...


..osjećat ću tugu jer sam tebe voljela
bit će to ironija tuge..


..nestat će sjaja u travi
nestat će veličanstvenosti svijeta
ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo....


William Wordsworth -SJAJ U TRAVI
 
  • Ми се допаѓа
Реакции: Achernar and Lady*