Посвети поема

Achernar

Староседелец
31 август 2013
2,564
3,840
1,153
@violetmoon

Tebi

Nekada ćutim, nekada te samo krišom gledam
i dajem ti sve, nevidljivo i tiho.

I volim senku što me skrije na samo par uzdaha od tebe.
Volim da zastanem onda kada bih najviše hteo da se survam na tvoj vrat
i zaboravim sve prolazne pompe, karnevale,
jer nijedan nije kao naš prećutni tango.

Volim da te ispijam,
neujednačeno, ponovno
i kradem te od tebe same, a da to i ne primetiš.

Osmehujući se tvojim zbunjenim,
upitno usmerenim očima,
nagnem se blizu tvog uha i hrapavo izgovorim: ,, Ništa.” ,
dok u ruci neprimetno proturam deo tvoje neverice.

Nekada, između valova plavičastog dima,
prodrem u tvoj svet.
Suptilno dokoračam i ne poljubim te,
već te samo jako udahnem, strastveno.
Onako, da od mirisa voća koji poleti niz vene,
zadrhti i koleno.

Andrija Stanulović
 

Lena

Poétesse
12 октомври 2012
4,155
7,687
1,183
земјата на чудата
На минување

Ќе дојдам еднаш....
Гризејќи пола јаболко
Крварејќи на подот
Лик,преживеан од двобој.
Те боли раката?
Ништо.Ме потсеќа оти сум жива.
Ќе дојдам преправена во скитник
Со распаднати патики и трошки наора во очите
црковни хорови ќе пеат по дворовите
Ќе ти речам: Се искинаа...пешки дојдов.
Ќе ме погледнеш криво во валканата кошула
срамежливо што ќе ја туткам на стомакот
залепен за грбот....предолго одев.
Ќе ти дојдам да накиснам во кадата уморно зафрлајќи ја главата
Ќе каснам остатоци од вечера
Замоткана во големи алишта твои,замрзната
со коси заплеткани до половината
Пред зори спремна да ја напуштам куќата.

Ќе биде моето минување низ тебе...како низ чистилиште
И сонцето ќе блесне низ полуотворената врата
Лепејќи бакнежи по ѕидовите ,
Пајажини нафатени гушкања по сликите,
Ќе ги туркаш мамурно кнедлите како цигли да ти го распараат грлото.
Ќе поминам низ тебе,како низ магично огледало
Да ти ја преврзам раната,топејќи моја крв на твојата.

Ќе поминам на кратко
Да се измијам и нахранам
Како човек да се наспијам......



..М..



by G.L
 
Последна промена:
  • Ми се допаѓа
Реакции: antonio and MoonFairy

violetmoon

Модератор
Член на администрација
11 декември 2012
2,662
5,747
1,153
@Инкогнито

Tebi ljubavi
1.
Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretočim
ovaj moj iskričav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stočim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi početke
i ne priznaje kraj...

Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...

I već mi sve nade streme
put tog tananog zračka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puče u meni
poput zrelog maslačka
i ode nošen nečim
da ti oblije san...

2.
Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne čežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teče...
Da obavijem ti sve bi'
najčulnije dubine...

Prizivam bledo veče
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teče
i ja bih samo da dajem
dok se juče kroz danas
u isto trajanje slilo.

Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni čežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jača od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.

Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?

3.
Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...

Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veče
tvoje mi telo krije,
počinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.

I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam što iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog večnog trenutka...

Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?

4.
Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
što se treperi i smeje,
i čini od zajedništva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo što šaljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono što imam
do čega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...

Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...

I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...

-Dragana Konstantinovic
 

violetmoon

Модератор
Член на администрација
11 декември 2012
2,662
5,747
1,153
@Инкогнито
Uzdah

Tačno znam kada me tvoje misli zapostave.
Zadesi me neko zlo, nevolja, loši ljudi.
Pitam se tada da li te neka briga obuzela
i odvukla misli od mene, pa nema ko da me čuva.
Ne umem sama
i više se uzdam u tvoju brigu za mene,
nego u svoju snagu.
Nju čuvam da mogu da te branim
od sila sa kojima mogu da se nosim
i koje smeju samo na mene,
na tebe nikako.
I kad bi stigle do tebe, ne mogu ti ništa,
jer su ih moje grudi oslabile.
Nije mi žao što, oštećena, teško dišem,
jer znam da će me tvoje misli zakrpiti,
da ću moći da te uzdahnem,
to je dovoljno da prikupim snagu
za borbu sa onima što ne smeju blizu tebe.

Ne znam kako se vazduh natopi tobom,
pa moj uzdah na tebe miriše.
Odjednom je tesno u mojim grudima, al' ne dam te lako.
Lagano te ispuštam, da mi što duže usne golicaš.

Ponekad uzdahnem, ne znajući da si to ti.
Prepoznam te tek kada mi srce pomeriš.
Nasmešim se, znam da je namerno,
jer želiš da me podsetiš da sam živа.
Promeškoljiš se, raširiš ruke
kao da meriš koliko ima mesta
od srca do najbliže praznine.
Napraviš piruetu i uhvatiš zalet
za odlazak iz mene.
Pokušam usnama da te zadržim,
ali ne uspevam, jači si.
Samo si svratilo da me podsetiš na mene
i ostaviš poruku, koju ne razumem.
Možda svaki put kada te uzdahnem.
upiješ nešto toplo iz mene,
nešto od čega nemam koristi,
a tebi ugreje dušu?
Umem da postavim pitanje,
na koje pametniji od mene nemaju odgovor.
Moje misli su znakovi pitanja,
kidaju meso tim kukama,
čekaju odgovor koji se krije u tvojim mislima,
koje me ponekad zapostave,
pa me zadesi neko zlo, nevolja, ili loši ljudi.
Ima ih.
- Goran Tadić
 
  • Ми се допаѓа
Реакции: Achernar and Prashina

violetmoon

Модератор
Член на администрација
11 декември 2012
2,662
5,747
1,153
@Инкогнито
Samo jednim dodirom...

Samo jednim
neuhvatljivim
paucinastim
glatkim
dodirom
otvaras svilene
svjetove
stvarnije
od daha
opipljivije od pamuka,
samo jednim
pokretom ruke
pokreces snove
i stvaras u meni
nepojmljivu
nezasitnost.
 
  • Ми се допаѓа
Реакции: Prashina and Achernar

Prashina

Староседелец
28 јуни 2013
1,366
3,059
1,133
Pobratimstvo lica u svemiru

Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ću i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih nas, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! Ja živim i umirem u svjema;
ja bezimeno ustrajem u braći.

Tin Ujević klik

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Samo je san stvarnost

Samo je san stvarnostTu nema ni jučer, ni danas, ni sutra...
Preostaje samo nada i očekivanje.

Zbivanja su u mašti, a misli su snovi o snovima.
Povijest je niz halucinacija, čovječanstvo živi u opsjenama,
a pogiba sa laži na usnama.

Kada umrem, htio bih da moje ime pripadne ne jednoj ulici ni nekoj zvijezdi, no radije jednoj lijepoj, velikoj, mirišljavoj ruži.
@Инкогнито
 
  • Ми се допаѓа
Реакции: Achernar and violetmoon

Prashina

Староседелец
28 јуни 2013
1,366
3,059
1,133
@violetmoon
OPOMENA

Cuj, recu cu ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.

Mogu mi se uciniti
duboke i meke
oci neke
sasvim obicne.

Moze mi se uciniti
da tonem u zvuke,
pa cu ruke
svakom pruziti.

Moze mi se uciniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.

Ili mogu kom reci u tome
casu cudesno sjajnu
predragu mi tajnu
koliko te volim.

O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Ucinice mi se negde u sumi
ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke cesme.

Ucinice mi se crn leptir jedan
po teskoj vodi krilom sara
sto nekad neko reci mi ne sme.

Ucinice mi se negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
u neprebolnu ranu srca dira.
O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira.
 
  • Ми се допаѓа
Реакции: Achernar and violetmoon

Ghtalpo

Староседелец
27 февруари 2012
2,656
3,335
1,153
@Redhead
Часовникот е спокоен
ме болат забите
непцата ми се натечени
заболекарката ми вели
"стружеш додека спиеш"
а јас не знам кога сум буден.

Ме болат забите и коренот на душата
не знам кога спијам,не знам што е стварност
а што е кошмар.
Ме боли се а ништо не покажувам
ведар едрам по улици
на сите им велам добар ден,добра вечер.

Наутро не ме бива
долго лежам после будењето
и се обидувам да се сетам
зошто би станал.
Си ги гледам ножните прсти
чашата вода,сликите на ѕидот
покрај книгите,покрај ламбата,
покрај часовникот.

Наутро во спалната
само часовникот дише
спокоен е,мирно дише
тој знае,повеќе од мене.
 
  • Ми се допаѓа
Реакции: Redhead

Redhead

Bookworm
23 февруари 2012
1,060
2,039
1,133
Neverland
@Aristokrat
ДОВИКУВАЊЕ, НАМАМУВАЊЕ

ела, усните ми се испукани
прстите ми треперат, во градите
ми татни небаре година има
откако те видов; ела, дојди
да те мириснам – те душкам
во сите долги километри,
над реки и под мостови,
во облаци и под крилја,
тебе те мирисам. и кога
сум на автопат, ширум отворам
за да ти го најдам здивот
во километрите што тркалајќи се
секогаш мирисаат не само на копнеж
туку на ламтеж и оган во вените
мирисаат: сакам кога се враќам
кон тебе. сакам кога те вкусувам,
во секој залак на пат, во секој
касај дома: ти си мојата храна,
ти си онаа што ќе ме пренесе
преку прагот – земи ме за рака,
или крени ме и внеси ме, таму.
ти верувам, безгранично.

Игор Исаковски
 

Prashina

Староседелец
28 јуни 2013
1,366
3,059
1,133
Земи ги…….очиве
моиве две остри сабји
нанижи си ги како два
златни синџири
околу твоите бели гради.
Земи ја……..устава
од неа вода да пиеш
јас ќе си одам в планина
и ќе ти бидам комита.
Јас сум ти твојот комита
Ристо Беломорски,
од Грамос и Вичо планина
роден во време опасно,
време комунистичко.
Комунистиве глава кренаа
и мене в зандана турија
за моја жална
Македонија.
Комунистиве ми даваат
рубата комитска
да се претворам во
Турунџе
да се претворам во Гули
војвода
за да си ладам душава
душава моја изгорена.
Не сум ти јас Турунџе
ниту сум Гули војвода
јас сум си самиот комита-
Ристо Беломорски
Дај ми го……….шмајзерот
јас да си одам в планина
там да си најдам дружина
дружина одбор комити.
На Грамос
ќе најдам Делчета
на Пирин ќе најдам
Сандански
на Бигла ќе најдам Јордан
Пиперка.
Дружба да дружам
со комити
дружба да дружам,
бој да си бијам
бој да си бијам со три ламји со три аждаи
со варварите, татарите и србоманите
што ми грабнаа убава девојка,
ја грабнаа и оковаа со три синџири.
Роб робува убава девојка
роб робува седумдесет години.
Дај ми ја……….сабјата
сабјата дипленица

да си искинам синџири
седумдесетгодишни
да си ослободам девојка робинка
девојка робинка – лична
Македонија.
Земи ги……..очиве
моиве две остри сабји
нанижи си ги како два
остри синџири
околу твоите бели гради.
Земи ја……..устава
од неа вода да пиеш
јас ќе си одам в планина
и ќе ти бидам комита.
Јас сум ти твојот комита
Ристо Беломорски
од Грамос и Вичо планина.

@Aristokrat
 
  • Ми се допаѓа
Реакции: violetmoon and Ghtalpo