Ваши омилени поеми

MoonFairy

Староседелец
28 септември 2012
1,335
1,964
1,133
Копнеам да ти ги кажам најдлабоките зборови што имам да ти ги кажам;
но не се осмелувам, стравувајќи дека би можелa да ме исмееш.
Затоа си се смеам самиот на себе и тајната своја ја издавам на шега.
Лесно ја земам својата болка, стравувајќи дека тоа би можела да го направиш ти

Копнеам да ти ги кажам најверните зборови што имам да ти ги кажам;
но не се осмелувам, стравувајќи дека би можела да се посомневаш во нив.
Затоа ги облекувам во невистина и зборувам спротивно на тоа што го мислам.
Оставам мојата болка да изгледа глупаво, стравувајќи дека тоа би можела да го направиш ти

Копнеам да ги употребам најдрагоцените зборови што ги имам за тебе;
но не се осмелувам, стравувајќи дека нема да ми биде возвратено со иста мера.
Затоа ти давам грди имиња и се перчам со својата суровост.
Ти задавам болка, плашејќи се дека никогаш нема да дознаеш што е болка.

Копнеам да седам немо покрај тебе;
но не се осмелувам, зашто срцево ќе ми излета низ уста.
Затоа дрдорам и муабетам лесно, и го затрупувам своето срце со зборови.
Грубо ја земам својата болка, стравувајќи дека тоа би можела да го направиш ти.

Копнеам да те оставам засекогаш;
но не се осмелувам, стравувајќи дека би можела да го откриеш мојот кукавичлук.
Затоа гордо ја кревам главата и доаѓам весел во твоето друштво.
Постојаните стрели од твоите очи прават мојата болка да биде вечно свежа

Рабиндранат Тагоре
 
  • Ми се допаѓа
Реакции: Lena and violetmoon

Achernar

Староседелец
31 август 2013
2,564
3,840
1,153
ISPOD DUGE

Ponekad’, prođem ispod duge,
promijenim pol, podsjećam na
muškobanjastu ženu, na lezbijku,
govorim da sam zaljubljen.

Tada plačem kao i sve žene.

Poslije, opet, vraćam se u tijelo
muškarca, oštrim nož,
čistim revolver,
izgleda da se spremam za rat.

Opet, brijem se, opijam,
nastavljam potragu.

SALADIN BURDŽOVIĆ
 
  • Ми се допаѓа
Реакции: violetmoon and Prashina

Achernar

Староседелец
31 август 2013
2,564
3,840
1,153
JUBILEJ KAO NAJAVA KRAJA

Uvijek kada prolazim pored cvjećare
sjetim se 21. marta 1986. godine.
Kupio sam buket ruža, trobojac,
kako bi rekli kockari.
Pljunula si u njega i bacila ga na pločnik,
navodno, sanjala si da ti poklanjam isti
takav buket a strašno mrziš
kada se ispune snovi.

Šta ako budeš sanjala da će ljubav trajati?

SALADIN BURDŽOVIĆ
 
  • Ми се допаѓа
Реакции: Prashina

Achernar

Староседелец
31 август 2013
2,564
3,840
1,153
O TVOJEM IMENU

Po bibliotekama i muzejima
provodim jesenje dane
iščitavajući istorijske knjige.
Naišao sam na zanimljiv podatak:
tvoje ime, napisano unazad, znači,
na nekom istočnom, izumrlom, jeziku,
Pojavljivanje bola.
Pravio sam, kasnije,
kombinacije od slova pa je ispalo:
Prevara, Cvijet bez mirisa i Polumolitva.

Volio bih da se ne zoveš tako.

SALADIN BURDŽOVIĆ
 
  • Ми се допаѓа
Реакции: diva orhideja

violetmoon

Модератор
Член на администрација
11 декември 2012
2,662
5,747
1,153
Pesme Tuge - Angel Kalinovik
Dvorac
Visoka stabla šuma sibirskih,
Ne uspeše da sakriju njegove najviše kule
I tek ko bi gledao sa planina dalekih,
Shvatio bi postojanje palate usnule,
Podignute zadnjom, velikom carskom željom
Tek oštro oko uz blagodat slučajnosti
Videlo bi okrugli, bledocrveni krov
Koji iznad ogromne šumske nepreglednosti
Odaje prisustvo gospodsko i šalje zov
Radoznalcu koji ne mari za oprez
Ali ipak, hajde, budimo iskreni
To jeste otkriće zanimljivo
Ali da istraži taj predeo skriveni
Zaista bi se retko ko usudio
Jer od njega te dele i prostor i strah

To je dalek put, kroz šume sibirske
Uz svetlosti malo, a mnogo nepoznatog
I za to treba mnogo hrabrosti istinske
Neizva|ene iz tu|eg, vec iz srca sopstvenog
Ta hrabrost bice ti jedini pratilac

Kad jednom taj put dugi bude pređen
Nakon dana i dana hoda kroz mrak
Zar|ali grb, divan, visoko postavljen
Na ogradi bez kraja... biće ti znak
Da si došao napokon do carskih vrtova

Kroz sijenku odškrinutih vratnica
Udi uz drhtavu škripu, polako
U prostrane vrtove, bez cveća i ptica
Pokrivene lišćem suvim i ti lako...
...možeš da korake učiniš mekim,
Baš kako strah nalaže

Ali već sada tebi je jasno da to nije mesto duhova
Kroz maglu vidiš oronulu lepotu
Prednje fasade, kipova i stubova
Koji i sada zazivaju divljenje

Tuga
Moja si verna pratilja,
čime da te nagradim
za sve ove godine vernosti

Bol
Nimalo te ne volim
Svakog gosta za tri dana dosta,
a ti si već predugo kod mene

Strah
Što te duže znam
Sve te se manje bojim
A znam te već jako dugo

Ljubav
Opisana u Bolu, Tugi i Strahu

Život
Život mi proždire mladost
A već se sprema da otegne
dane moje starosti
Nemam pravo da mrzim ikoga
Ali sudbina zato predmet je
Mog straha, očaja i mržnje

Vi koji mislite da čovjek
je hrabri kovač svoje sreće
očigledno još život niste okusili
sve je to laž, samo utjeha
Ne čekajte nakovanj i čekić
Već molite Boga da sve ovo što prije prođe

Pitanje
Ima li smisla čekati san
kada znaš da ti neće doći
može li iko usporiti vrijeme,
kada zna da će brzo proći
ima li smisla gajiti nade
kad nezahvalnost im dobro znaš
i pjevati sreći balade
kad do tebe joj nije stalo
I da li je smisao laž
što obavija sjene života
odsjaj zlatnog omota
sopstvenog očaja zabluda
I ima li smisao smisla?
I da li bi opasno bilo
bez utjeha životnih živjeti
što kriju životno sivilo
Prezrenih ljepota na hiljade
ti ludi svijete nudiš
ali sve su tamo zablude
jer upravo ti sudiš
ko na njih ima pravo
a za većinu ljudi one
ostaju samo san.
Ima li smisao smisla?
 

violetmoon

Модератор
Член на администрација
11 декември 2012
2,662
5,747
1,153
Pjesma o nebeskom napadu - Vicente Huidobro
Ja sam odsutan, ali u dnu te odsutnosti
Nešto ceka na mene.
I to cekanje je drugi oblik prisutnosti,
Cekanje na moj povratak.

Nalazim se u drugim predmetima.
Putujem i razdajem pomalo svoj život
Nekom drvecu i nekom kamenju
Koje me mnogo godina cekalo.

Iznemogli su cekajuci me i posedali su.

Ja jesam i nisam.
Odsutan sam i prisutan u stanju cekanja,
Oni bi hteli moj jezik da se izraze
I ja bih hteo njihov, da ih izrazim.
Eto nesuglasice, grozne nesuglasice.

Pun teskobe i placa,
Ulazim pomalo u ove biljke,
Ostavljam svoju odecu,
Meso s mene otpada
I moj kostur se ponovo odliva u koru.

Evo, predstavljam stablo.
Koliko puta sam se preobrazio u druge stvari...

To je bolno i puno nežnosti.

Mogao bih kriknuti, ali bi se prestrašio preobrazaj.
Treba motriti tišinu. Cekati u tišini.
 

violetmoon

Модератор
Член на администрација
11 декември 2012
2,662
5,747
1,153
ГАЗЕЛА ЗА ЉУБОВТА

Се колнам дека разделбата,мила,

со тебе ќе ми е тешка,

Но со тебе да сум,о судбо темна,

-и тоа ми е тешко!

Играта твоја е чудна и злобна,

а јас сум жесток и луд....

И машката чест-во кал и во студ..

-да стане роб и е тешко.

И зошто плачам и офкам штом среќата..

мртва е ,спие?

Не молба-громови сега да бијат,зар ќе ја разбудат?

-тешко!

Стоилјаден враг в прав да го сториш-

-тоа е лесно ,

Но живеј без љубов,биди и херој

-сепак е,сепак е тешко...

-ЗАХИРАДИН М. БАБУР
 
  • Ми се допаѓа
Реакции: Achernar

Achernar

Староседелец
31 август 2013
2,564
3,840
1,153
До свиданья, друг мой, до свиданья.
Милый мой, ты у меня в груди.
Предназначенное расставанье
Обещает встречу впереди.
До свиданья, друг мой, без руки, без слова,
Не грусти и не печаль бровей, –
В этой жизни умирать не ново,
Но и жить, конечно, не новей.

1925